EURIDIKA IZLAZI | 2026.

Predstava Euridika izlazi Silvije Marchig i grupe suradnika bavi se temama sumnje, ustrajnosti i odnosa prema prolaznosti, a kroz pokret, glas, poeziju, muziku, video, kostime i svjetlo istražuje što znači nastaviti stvarati, ostati i ustrajati unatoč nesigurnosti.

Euridika izlazi. Anne Carson joj je rekla: Svaki ulaz je izlaz. Euridika je pronašla njezinu knjigu Razstvaranje u skrivenoj ulici, tamo u društvu duhova. Euridika je pogledala film o Orfeju Jeana Cocteaua iz 1950. godine. Tamo se smrt zaljubljuje u umjetnost, a umjetnost u smrt. Ona zna za tu ljubav i ne sumnja u njezinu čvrstoću. Kad bi Euridika bila predstava, lebdjela bi između crnih, bijelih i ponekad zelenih prostora s nešto ružičaste. Nestala bi nakratko, ali to ne bi bilo ništa strašno. Bavila bi se duplim slikama i bila zapitana o zagrljaju: vuče li prema dolje ili se više uvlači u sebe? Veselila bi joj se (kome njoj, pitaš se?) jer ju voli iako je njihov odnos, kad pomnije razmisliš, malko čudan. Euridika ulazi. 

“Odbijanje, koje je tek ponekad vrsta poezije, ne mora uvijek biti ograničeno na poeziju, a okretanje svijeta naopačke, što često jest vrsta poezije, ne mora uvijek biti ograničeno na riječi. Riječi su korisne za izokretanje svijeta jer su jeftine, obične, prenosive i darežljive i nećemo previše zabrljati ako se njima pogrešno poslužimo, ne onako kao što bismo zabrljali krivom upotrebom šibica ili mačete, ali poezija je u jednakoj mjeri sačinjena od figura i figuracija i sintakse kao i od riječi. Poeziju možemo stvoriti bez jezika jer je jezik, kao pokusni materijal poezije, utro put za drugu poeziju, onu koju čine objekti, radnje i okoliši. Time ne želim reći da kao pjesnikinja samo trebaš uvježbavati izokretanje svijeta: a sada si pokušaj staviti stolac na glavu.”

Anne Boyer: Ne