SLAVA HAMLETA
Stupiti u prostor Shakespeareova Hamleta ravno je ulasku u dvorski muzej kolektivne depresije. Na crvenim jastučićima leže čuveni citati, kao fine relikvije kanonske drame. Mantre nad kojima i dalje dvojimo. I divimo im se. Vrlo fina izrada. Sastav: snovi i kosti. I jedni i drugi izvađeni iz grobova. Iskopani iz lubanja. Čijih? Posjetitelji muzeja moraju čvrsto držati svoju glavu, da slučajno ne bi odletjela. Hamlet je i dalje opasan. Glave lete jer uporno, nakon stoljeća i stoljeća vladajuće političke demencije, građani i dalje žele iskušati model pubune. Jedini je problem što se nijedna Mišolovka, pa čak ni ona Shakesperaeova, nije pokazala dovoljno učinkovitom.
Klaudije ostaje upravitelj masakra. Ali Mišolovka ili umjetnost, veli Beuys, treba biti znanost slobode. Sloboda je nešto što se ne dobiva ulaskom u muzej. Slobodu treba svakodnevno izmišljati.
Muzeje treba vraćati Muzama.
Nataša Govedić
Tema:
Zahvala kolegi Hamletu na čitavom nizu fizičkih i filozofskih peripetija koje nam je ostavio u nasljedstvo.
Pitanje:
Ako je renesansni dramski tekst u velikoj mjeri sastavljen od onodobnih tijela Shakespeareovih suvremenika i samoga pisca, baš kao i od svojevrsne nekromancije “veličanstvenih tijela“ za kojima Hamlet žaluje, kako se gradi naš odnos prema tim upitno
živim tijelima prošlih vremena, upravo s obzirom na jednako upitno živa tijela današnjice?
Tko kome poklanja život? Ima li u toj međusobnoj sceni prve (posthumne) pomoći ikakve etike? Ima li i burleske? Što točno crpimo i razmjenjujemo s likovima/sablastima?
Suautori: Silvia Marchig, Darko Japelj, Nataša Govedić
izvođači: Silvia Marchig i Darko Japelj
tekstovi u predstavi: William Shakespeare, Darko Japelj, Nataša Govedić, Silvia Marchig
glazba: Nenad Hrgetić
kostimi: Oliver Jularić
oblikovanje svjetla: Mario Vnučec
fotografije: Jasenko Rasol
koprodukcija: Kulturni centar Travno
trajanje: 60 minuta
premijera: 13. 01. 2012., Scena Travno, Kulturni centar Travno
