Lupus in fabula

Tražio je u šumi nešto što je zapravo bilo u njegovom vlastitom
sjećanju. Šećući šumom imao sam pravo upotrijebiti svako iskustvo
i svako otkriće kako bih naučio nešto o životu, o prošlosti i
budućnosti. No, kako je šuma stvorena za svakoga, ne smijem u
njoj tražiti činjenice i osjećaje koji se tiču samo mene.
Umberto Eco, Šest šetnji pripovjednim šumama

Na kraju priče o umjetniku, baš kao i na početku priče o umjetniku, nalazi se šuma. U njoj je “bilo jednom“ i opet će se dogoditi. Tko će se dogoditi? Vuk. I nepredviđeno mnogo lutanja.

Šuma nije vrt.

Sličnija je parku. Samo naizgled “omeđenom“ lovištu atrakcija. S mnogo pisanih i nepisanih pravila te gusto ispremiješanim tragovima krivolovaca.

Ishodište ove predstave je koreografkinja i plesna umjetnica Pina Bausch. Između sedamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća, njezina uprizorenja dovela su u pitanje konvencionalne granice plesnog, dramskog i opernog izričaja. Buđenje proljeća (1975.), Komm, tanz mit mir (1977.), Modrobradi (1977.), Café Müller (1978.), Arije (1979.), Karanfili (1982.) ili Palermo, Palermo (1989.) trajno su izmijenili kartu umjetničke ekspresivnosti.

Pina Bausch uvela nas je u prostor specifičnog bestijarija, krvoločnog i nesmiljenog, u kojem žrtva nastavlja moliti za milost i davno nakon što je ugašena njezina “posljednja cigareta“.

Šuma Pine Bausch bajkovita je i jezovita.

Mi je poznajemo, iako njezine predstave nisu gostovale u Hrvatskoj.

Znamo što misli kad uvijek iznova udara u zid (što starija, to je njezina bitka sa zidom grčevitija).

Kao što poznajemo i užitak koji izaziva rušenje ogromnog, petotonskog zida u njezinoj predstavi Palermo, Palermo.

Jasno nam je zbog čega krokodili u izdvedbama Pine Bausch leže tik pored polegnutih izvođača, zašto se pojavljuju preparirani jeleni, ogromni nilski konji, kitovi i sjeverni medvjedi.

Ta šuma je uvijek double jeu, naša i njezina…

…samo naprijed. Šuma je otvorena.

Nataša Govedić

Pokreni video

autori: Silvia Marchig, Darko Japelj, Nataša Govedić
izvođači: Silvia Marchig i Darko Japelj

format: Diptih (opera i performans u istoj večeri)
podžanr: Upravljanje režimom izvedbenih napetosti

inspiracija projekta: Pina Bausch (1940. — 2009.)

tekst: Darko JapeljSilvia Marchig, Nataša Govedić

dramaturginja: Nataša Govedić
izbor glazbe: Nenad Hrgetić
oblikovatelj svjetla: Bojan Gagić
kostimi: Oliver Jularić

fotografije: Dejan Štifanić, Pascal Vanneau 

mjesto radnje: Zagreb, Pariz, pozornica/šuma, WuppertalRijeka, Stuttgart

autorica tekstova u programskoj knjižici: Nataša Govedić


koprodukcija: Hrvatski institut za pokret i ples

trajanje: 120 minuta

premijera: 13. 01. 2012., Zagrebački plesni centar

→ Tekst Nataše Govedić u cijelosti možete preuzeti ovdje.