Biti Ložač Sunca znači imati potrebu za djelovanjem koje je naizgled uzaludno, ali koje privlači i zasljepljuje.
Ložač Sunca uvijek odabire opciju koja ga troši i iscrpljuje, u koju ulaže sve da bi dobio ništa. Pritom sav njegov ulog odlazi u Sunce.
Predstava Ložač Sunca objedinjuje fascinaciju davanjem, trošenjem i rasipanjem energije i potrebu za utjehom i egzistencijalnim smislom.
Puneći prazninu prostora i vremena slikama tijela, svjetlosnom instalacijom i klavirskom glazbom te njihovim suodnosima, u potrazi smo za kazališnom magijom koja uvodi gledatelja u zajedničko titranje s izvođačicama.
Predstava je nadahnuta i posvećena svim Ložačima Sunca.