Povjerenje.

Suradnički odnos.

Simbolički kapital.

Moje tijelo je moj simbolički kapital.

Moj ples čini moje tijelo, umjesto da moje tijelo čini moj ples.

Akumulacija vrijednosti kroz godine, kroz suradnje.

Suradnički odnosi koji nas  nepovratno određuju.

To je kao trudnoća, rekla bih.

To iskustvo da si jedno, ideja da si samo to jedno, odjednom postaje iluzija, i ti si dvoje, troje, ponekad i više.

Tvoja koža više ne opisuje samo to tvoje jedno.

Vidim to kao zgusnute točke oko nekih elemenata.

Mi smo mnoštvo.

Možda je to pitanje suštinske empatije.

Iluzija je da se možeš odvojiti i dalje operirati kao jedinka.

To da si hrana za drugoga. I te korice kruha koje pojedeš za svojom djecom.

Baš dobro, mama, da ti voliš te korice pa si ih odrežeš.

Jednom sam bio jedno,

Drugi put sam bio drugo.

Ali nikad, nikad nisam bio nitko.

Mrak nam omogućava da radimo na detaljima, suptilnije, dublje.

Radim tako da otpuštam. Dopuštam da se dogodi.

Silvia Marchig
posted on september 6, 2018.