Kik Melone je umjetnički projekt koji su 2008. osnovali plesna umjetnica Silvia Marchig i vizualni umjetnik, ilustrator i strip-autor Igor Hofbauer.

Djeluje kao suradnička izvedbena skupina koja pod umjetničkim vodstvom Silvije Marchig stvara na intersekciji plesa, kazališta, performansa, filma i eksperimentalne glazbe. Od osnutka do danas Kik Melone je kreirala i producirala 11 izvedbenih projekata, okupivši brojne suradnike, gostujući na gotovo svim plesnim festivalima u Hrvatskoj, a međunarodna gostovanja uključuju Francusku, Njemačku i Italiju. Predstave i izvedbeni eksperimenti središte su Kik Melone produkcije, a izlasci u druge medije poput filma i teksta čine radikalizaciju i proširivanje interesnog polja.  

Svoje  izvedbene prakse  Kik Melone  temelji na  eksperimentu, često se poigravajući sa žanrovskim elementima kako bi propitala razne aspekte performativnosti i teatralnosti. Polazište svake kreacije je u tjelesnoj izvedbi otvorenoj utjecajima realnog vremena u kojemu se izvodi, a suradnički odnosno su-autorski i su-izvođački pristup čini srž umjetničke vizije.   

Moguće je razabrati tri autorska usmjerenja koja čine umjetnički profil Kik Melone.  Jedan nazivamo Teatar o izvođaču i izvedbenosti,  a okuplja predstave Karusel (2008.), Ložač Sunca (2009.), Ovo nije moja šuma (2010.), Glory, Glory Hamlellujah! (2011.),  Il bastone del diavolo (2012.), Exotica (2013.) i Ms. Fox Invited Ms. Cat For Tea and a Chit-Chat One Late Late Afternoon Last Summer (2016.). Prepoznatljiv je po  ekstravagantnim izvođačkim potezima, citatima klasičnog plesnog, dramskog i teatarskog vokabulara, ironijskim pomakom  i višeslojnim dramaturškim eksperimentom čime dekonstruira suštinske aspekte performativnost razradom specifične Kik Melone hiper-performativnosti.

Drugi niz projekata Intuitivna tijela bavi se pročišćavanjem izvedbe i izvođenja sve do  trenutka iscrpljivanja svih elemenata koji čine izvedbu izvedbenom, ostavljajući u prostoru samo izvođače i njihovu reakciju na realno vrijeme, a tragajući za susretom izvedbe i javnosti na duboko intuitivnoj razini. Taj niz čine Monokrom (2014.), Kik Melone Amoroso (2014.), Glečer (2015.) , Glečer Extended (2017.). 

Treće usmjerenje Kolektivni uroni su trenutačno projekt Horror Vacui (2017.) i  u pripremi The Saddest Piece. Ever. u kojima se razvija metodologija kolektivne multi-medijske i multi-žanrovske izvedbenosti, sidrene u prostornosti i kontekstu ne-kazališnih prostora u kojima nastaju i gdje se izvode.

Za svoj rad Kik Melone je do sada primila nagradu Kaplja festivala PUF u Puli 2010. za Ovo (ni)je moja šuma, nagradu Udruge plesnih umjetnika Hrvatske 2016. za Kolektivnu izvedbu Glečer, Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju plesnu predstavu 2016. Ms. Fox Invited Ms. Cat For Tea…, a predstava Ovo (ni)je moja šuma jedna je od predloženih za Izuzetno ostvarenje 2016. prema glasanju kritičara europskog časopisa za balet, ples i performans Tanz.